UČENIČKI DOM
Pakračku srednju školu u ovoj školskoj godini pohađa 617 učenika. Njih oko 400 ili 65 posto nisu stanovnici s područja gradova Pakrac i Lipik već na školovanje dolaze čak iz 7 županija (Koprivničke, Bjelovarske, Virovitičke, Sisačke, Brodske, Osječke i naravno Požeške). Izuzevši njih nekoliko, koji svakodnevno na nastavu putuju iz Daruvara ili Sirača, svi ostali od ponedjeljka (ili nedjelje navečer) pa do petka su stanovnici Pakraca. Više od pola su podstanari pakračkih obitelji s viškom stambenog prostora, a 156 ih stanuje u učeničkom domu koji je organiziran pri srednjoj školi.
Da dom ima više kapacitete, u njemu bi živjelo i više učenika. Za sve zainteresirane nema mjesta pa se budući stanovnici odabiru kombinacijom ocjena i socijalnih kriterija, pri čemu više bodova nose ocjene, kaže Livija Gurbišić, ravnateljica Doma. Učenici koji osiguraju dom u prvom razredu, pravo na njega ostvaruju do kraja školovanja, osim ako ne izgube razred i iz doma ne budu udaljeni disciplinskom mjerom. Ove godine ostalo je na listi čekanja 30 djevojaka i 15 dječaka.
Pakrački učenički dom radi u dvije zgrade: glavnoj pakračkoj ulici (zgrada poznata kao nekadašnji ŠUP) u kojem je smješten 61 učenik te dio od 95 djevojaka, gdje se nalazi i kuhinja i restoran za sve smještajnike, te uprava. U Ulici Matije Gupca, u zgradi koja je izgrađena za smještaj policajaca koji su tu radili na terenu prije "Bljeska", isključivo su smještene djevojke i one radi ishrane moraju prošetati do prve zgrade, što, kako kaže ravnateljica Doma, nije problem. Osim učenika u domu pravo na ishranu u domskom restoranu imaju i djeca koja su smještena kod privatnih najmodovaca i tu pogodnost koristi njih nekoliko.
Dom značajan za Pakrac
Dom je za Pakrac višestruko koristan. Naime, pitanje je da li bi roditelji u tolikom broju slali djecu na školovanje u Pakrac da nemaju osiguran smještaj u domu. Roditeljima je smještaj u dom bitan iz dva razloga: financijskog i odgojnog.
Financijski stoga što su do lani djeca smještena u Domu plaćala smještaj 630 kuna, a isto toliko i Ministarstvo prosvjete. Naravno da je to bio, s obzirom da se radi i o smještaju i o prehrani, relativno jeftin model stanovanja, zasigurno jeftiniji nego u privatnom podstanarstvu. Za učenike sadašnjih prvih i drugih razreda, Ministarstvo plaća puni iznos mjesečne cijene doma, dakle svih 1260 kuna, a u besplatno stanovanje će iduće godine biti uključena još jedna generacija srednjoškolaca, te će tim modelom u školskoj godini 2010./11. za svu djecu smještenu u domu stanovanje plaćati ministarstvo. Ravnatelj škole Dario Čilić kaže da je takav sistem plaćanja za školu jednostavniji i bio bi bolji kada bi novci iz Ministarstva uredno stizali. No, sada su "brži" novci roditelja i vrlo rijetke pojave su poteškoće u naplati. Možda i stoga, kako nam je rekla voditeljica Grubišić, jer se odijevanjem i drugim pojavnim oblicima može zaključiti da u dom dolaze djeca iz obitelji s prosječnim primanjima ili čak i bolje od toga, tako da svi imaju mobitele, vrlo često su u sobama prisutni razni uređaji za reprodukciju glazbe, a niti računala nisu rijetka.
Onaj odgojni element roditeljima je bitan jer znaju da su djeca u domu ipak pod nadzorom, da imaju obvezu dolaska u sobu na večer do najkasnije 21,30 sati, te da moraju dva sata dnevno učiti. Pored toga, odgajatelji u domu imaju obvezu dva puta mjesečno obilaziti razrednike djece o kojoj skrbe, te izvještavati roditelje o njihovim ocjenama, ali i drugim mogućim problemima u ponašanju. Možda zbog tog nadzora, ali i zbog činjenice da su ocijene bitne prilikom primanja u dom, učenici smješteni u dom imaju nešto bolji prosjek ocjena nego ostali. Uostalom, roditelji o svemu mogu biti informirani i na roditeljskim sastancima koje dom organizira, a odgajatelji će ih primiti i kada dolaze po djecu. Nažalost, kaže voditeljica, neki se tijekom godine niti jednom ne jave odgajatelju.
Bez učeničkog doma bi bilo upitno bi li pakračka srednja škola imala više od 600 učenika. Pored toga, kako kaže ravnatelj Škole Čilić, dom je značajan i financijski. Naime s mjesečnim prihodom od oko 200.000 kuna uvijek se dobrom organizacijom može nešto i uštedjeti, te taj višak novaca usmjeriti u troškove rada škole gdje su sredstva minimalna i često nedostatna.
Za Pakrac je dom bitan i zbog čak 20 zaposlenih od kojih sedmero rade kao odgajatelji, pet je kuhara, tri čistačice, dva noćna pazitelja, te jedan radnik u vešeraju, ekonom, stručni suradnik i voditeljica doma. Relativnu teškoću izaziva fluktuacija odgajatelja koji po struci moraju biti prosvjetni radnici. Riječ je najčešće o predavačima pojedinih predmeta i kada se ukaže prilika u školi oni rado iz doma odlaze u "svoj predmet".
Pakrac ima dugu tradiciju postojanja učeničkog doma, staru skoro koliko i srednje školstvo koje je u Pakracu započeto 1871. godine. Poslije Domovinskog rata dom je otvoren 1996. godine kada je u derutnoj zgradi ŠUP-a stanovalo 12 učenika. MUP RH je nešto kasnije darivao zgradu sadašnjeg ženskog doma koje je ministarstvo temeljito uredilo tako da je već 1999. godine u dvije zgrade stanovalo 45 učenica i 30 učenika. Sredstvima USAID-a u iznosu od 2,1 milijun kuna 2003/04. godine temeljito je renovirana i dograđena zgrada u centru grada, te uz lanjsku adaptaciju i uređenje kuhinje i restorana dom ima odlične uvjete, vjerojatno najbolje u Slavoniji i u tome im se približio tek jedan manji dom u Osijeku, kaže voditeljica Grubišić, koja je obišla sve slavonske domove, ali i neke u drugim dijelovima Hrvatske.
Učenici spavaju u sobama koje imaju između dva i šest ležaja. Većina ih ima samostalni sanitarni čvor, postoje razni popratni prostori kao dnevni boravak, soba za slobodne aktivnosti, učionica, pa čak i mala streljana. Restoran je opremljen linijom za samoposluživanje, postoji dovoljno mjesta za stolovima. Dobre uvjete rada imaju i svi zaposleni.
Ono što nedostaje, a što je nemoguće riješiti jer se dom nalazi u središtu grada, su razna sportska igrališta, ali su im zato na raspolaganju ona uz školu. U planu je nabavka kombi vozila koji bi zbog mogućnosti jeftinije nabavke namirnica olakšao poslovanje, kaže Čilić.
Prema kazivanju voditeljice, ali i stručne suradnice Ankice Špelić, djeca su u domu vrlo zadovoljna. Naravno, uvijek ima prigovora na hranu, ali ima ih i kod kuće jer je ona često stvar ukusa. Za ručak su uvijek dva menija, juha, desert, večera je također kuhana, dok se doručak sastoji od toplog napitka, kruha, namaza. Pazi se na zdravu prehranu, omogućuje se čak i ispunjavanje religijskih zahtjeva u pogledu ishrane, ne samo kada su u pitanju postovi, nego i u slučaju jedne adventistice koja nije jela svinjetinu. Djeca su, inače, poprilično religiozna, idu u pakračku crkvu, ponajviše na zornice, kaže voditeljica.
Bolju bi hranu i duže izlaske
Drugi standardan prigovor odnosi se na kratkoću izlazaka. Učenici moraju biti u domu do 21,30 sati, što je čak i kraće za 30 minuta nego prethodnih godina. Razlog je što oni, mada mogu ostati preko vikenda, u domu borave od ponedjeljka ili nedjelju navečer pa do petka, sve radni dani kada i nemaju što pametno raditi u gradu poslije 21 sat.
O boravku u domu poslije toga brigu vodi odgajatelj, ali i noćni pazitelj. Naravno da ima slučajeva kašnjenja, pa pokušaja iskradanja van poslije tog vremena.
No, svega toga ima i kod kuće u obitelji. Tako i u domu postoje sitniji problemi u ponašanju, ponekad nestane po koja sitnica, uglavnom ništa bitnije i ništa što se ne događa i u obiteljskom životu, kaže Livija Grubišić. U cijelom domu je pušenje zabranjeno i s tim nije bilo problema. Naravno da je zabranjen i alkohol, mada je bilo slučajeva kada su ga otkrivali, kao i da su u dom dolazila djeca u pripitom stanju.
Povratkom navečer u dom učenici ne moraju na spavanje, mogu koristiti pored soba i druge prostore, ali je dogovor da se svjetla gase do ponoći.
Obvezno učenje je prijepodne od 9 do 11, poslijepodne od 15 do 17 sati. U slobodno vrijeme ih se ne kontrolira, mogu primati posjete u sobama, a osim što se posjećuju međusobno, dovode iz prijatelje koji u Pakracu žive u podstanarstvu, ali i Pakračane, mada se, po zapažanju odgajatelja, domska djeca više druže međusobno. Kada su maturalne večeri, a dom je vikendom prazan, omogućuje se čak i gostima učenika iz udaljenijih mjesta da prespavaju. Ako učenik ima praksu i nakon 15. lipnja, omogućuje mu se da uz manju nadoplatu stanuje u domu. Tijekom srpnja i kolovoza stanara nema. Tada se obavljaju tehnički popravci, čišćenja i slično, a pedagoški dio, osim korištenja godišnjih odmora, odlazi na seminare, obavlja pripremu, pišu se izvješća.
U domu djeluje 8 slobodnih aktivnosti koje su vrlo dobro prihvaćene. Motiv za uključivanje u slobodne aktivnosti je svakako i domijada, koja se održava svake godine najprije na razini slavonske regije gdje se međusobno u 15-tak disciplina natječu sedam takvih domova, a pobjednici u svakoj od disciplina ostvaruju pravo na nastup na državnoj domijadi. Prošle godine je upravo Pakrac bio domaćin regionalne domijade, a bar u dvije ili tri discipline pakrački učenici odlaze na državne domijade.
Aktivnosti po sekcijama se prezentiraju kolegama iz doma na zajedničkim priredbama i plesovima koji se održavaju četvrtkom, najčešće pred Božić, Uskrs, u povodu Valentinova i slično. Nažalost, prostor restorana gdje se to održava je premali za primanje drugih učenika ili gostiju iz grada. Stoga je i dojam da je Pakrac premalo prisutan u životu doma, ali i domski učenici u životu grada. Razlog ovom drugom je što se kulturne i sportske aktivnosti održavaju tijekom vikenda kada oni, osim rijetkih prilika, borave kod svojih kuća
Učenike u dom, nedjeljom navečer ili ponedjeljkom ujutro, uglavnom dovoze roditelji na način da se iz jednog mjesta organizirano izmjenjuju u toj obvezi. Razlog tome je loša prometna povezanost Pakraca javnim prijevozom.
Najteže razdoblje je, kaže voditeljica Grubišić, za učenike prvih mjesec dana kod prvog razreda. U toj fazi je i podosta suza, a prilagodbi, osim odgajatelja, pomažu i starije kolege. Vrlo rijetki su slučajevi da učenik prilagodbu završi neuspješno i vrati se roditeljima. U tom razdoblju od mjesec dana moguće je mijenjati sobe i cimere, naravno u skladu s tehničkim mogućnostima. Nije rijetka pojava da četvero cimera ili cimerica u istoj sobi i postavi borave sve četiri godine. Naravno, i ovdje postoji seniorski majoritet pa s dužim stažom imaju mogućnost iduće godine birati sobe.
Suze na početku i na kraju
Suze se ponovo javljaju na kraju obrazovanja kada učenici odlaze iz doma, srednje škole i Pakraca. Poneki rastanci su vrlo bolni. No, mnogi ostanu u kontaktu, posebice s višegodišnjim cimerima, ali i odgajateljima i drugim zaposlenicima doma.
Voditeljica doma nam je rekla da je do sada dobila više poziva za svatove bivših stanovnika doma. Ako navraćaju u Pakrac, prvih godina se obvezno jave u dom, no ima slučajeva i da domski stanovnici postanu pravi Pakračani. U deset godina ona je zapamtila da se je najmanje pet djevojaka udalo u Pakrac, a interesantan je slučaj Ane Debeljak koja je tu došla u srednju školu, stanovala u domu, a sada je profesor u pakračkoj srednjoj školi.