U gospodarstvu ili napreduješ ili propadaš
Najavljena ekonomska kriza je stigla. Broj nezaposlenih samo u siječnju na pakračkom Zavodu za zapošljavanje povećan je za stotinu. U takvim vremenima vijest je kada se sačuva neko radno mjesto, a kada netko najavi otvaranje nove tvornice s 40 radnih mjesta onda je to senzacija. Upravo to ovih dana će učiniti Slavko Gamauf, poduzetnih iz Poljane koji u Brezinama otvara novu tvornicu i to ni manje niti više, nego peleta, ogrijeva koji bi mogao zamijeniti plin. S njim razgovaramo o ovoj investiciji vrjednijoj od 11 milijuna eura.
Na kraju si jednog velikog i skupog projekta. Radi se o pokretanju tvornice peleta, jedne vrste ekološkog goriva koji se proizvodi iz otpadne drvene mase. U kojoj je fazi taj projekt?
Mi smo u probnoj proizvodnji. Uhodavamo ju. To znači da je građevinski sve gotovo, oprema je montirana. Proizvodnja je zapravo počela, ali ju nazivamo probnom jer nam u sadašnjoj fazi ona pokazuje koje sitne nedostatke trebamo ukloniti prije nego počnemo raditi punim kapacitetom. Iza nas je već više stotina tona gotovog proizvoda spremnog za tržište.
Radi se o jedinstvenoj tvornici u Hrvatskoj?
Izgledat će da se hvalim, ali doista je riječ o jedinstvenoj tvornici, ne samo u Hrvatskoj nego u Europi. Proizvodni proces je u potpunosti automatiziran, od ubacivanja sirovine na traku pa do konačnog pakovanja gotovog proizvoda na palete. Cijeli proces je kompjutorski nadziran i vođen. Mi pelete proizvodimo od pilanskih ostataka, a imamo mogućnosti iskoristiti i razne druge drvene mase koje su do sada bile nekorištene kao što su šumske višemetrice koje se uslijed malog profila nisu koristile za ništa, sav onaj drveni materijal koji se odstranjuje prilikom čišćenja korita rijeka, potoka i vodoteretnih kanala, terena ispod dalekovoda, proširenog cestovnog pojasa i slično, ali i raznu otpadnu drvenu masu koja nastaje prilikom orezivanja voćnjaka.
Što je sve sadržala investicija i koliko je ona iznosila?
Investicija je do sada iznosila više od 11 milijuna eura, ali još sve nije niti zbrojeno. Ona je obuhvaćala rješavanje komunalnih priključaka, građevinsku pripremu objekta, projektiranje, nabavku i montiranje strojeva i prateće opreme. Samo na priključak električne energije potrošeno je 2 milijuna kuna. Voda je bila dovedena do kraja Brezine, a sam sam je proveo ispod pruge do ovog pogona što je iziskivalo i nemale troškove i puno vremena i strpljenja. Asfaltirao sam tvornički krug površine 13.200 četvornih metara.
Riječ je o ogromnoj investiciji. Otkuda toliki novac?
Investicija 11 milijuna eura
Od uloženih 11 milijuna eura, 1,6 milijuna su kreditna sredstva HBOR-a koji smo realizirali preko matične banke, PBZ-a. Prilikom te realizacije znatno mi je pomogao Damir Špančić. Ostala sredstva su naša iz tvrtke koje smo uštedjeli tijekom dugogodišnjeg poslovanja.
Cjelokupna proizvodnja ostaje u sklopu tvrtke "Gamauf" d.o.o.?
Da, riječ je o obiteljskoj tvrtci koja godinama posluje stabilno i nema potrebe da proizvodimo tvrtke "sestre" i "braće" jer nesmetano možemo poslovati preko postojećeg žiro-računa i postojeće pravne osobe.
Imaš li uporabnu dozvolu i sve one papire koji prate početak ovako velikog posla?
Uporabnu dozvolu čekamo, tome i služi probna proizvodnja, da ukaže na eventualne nedostatke. Riječ je o gomili papira i to rješavamo.
Kada očekuješ da će započeti stvarna proizvodnja?
Za nas proizvodnja ide i ako bude ovisila samo o nama možemo reći da će proizvodnja startati početkom veljače. Što se tiče papira i suglasnosti koje trebamo ishodovati, nadležne službe u Pakracu, zaposlenici u državnoj upravi zaduženih za urbanizam i graditeljstvo, doista su nam izlazile u susret i to rješavale promtno.
Koliko će u novoj tvornici biti zaposlenih?
Kada proizvodnja bude radila u tri smjene zaposlit ćemo ukupno 40-tak osoba. Naravno da neki već sada rade.
O kakvoj kvalifikacijskoj strukturi se radi?
Tu će biti problema. Mi trebamo stručnu radnu snagu koja će znati raditi na postojećoj automatici. Znači trebat će nam elektrotehničari, strojari i slično osoblje koje će na računalu paziti na upravljačke sustave. Od ostalog trebat će nam bagerista, viljuškarista.
Imaš li osobu koja će moći educirati ostale zaposlenike za rad na ovoj liniji?
Imam jednog vrhunskog stručnjaka iz Kutine koji je s nama od početka, ali tu su i moja dva sina i ja, tako da što se tiče obuke, ne očekujem nikakvih problema. No, teško će biti radi nedostatka kadra.
Kapacitet te tvornice je ogroman, oko 75 tona dnevne proizvodnje. Ima li dovoljno sirovine i ima li tržišta za tu proizvodnju?
Sirovine dovoljno
Problem je što kod nas ljudi zapravo ne shvaćaju značaj ovakve tvornice i ovakvog proizvoda. Sa sirovinom ne bi smjelo biti nikakvih problema. Mi sada imamo puno dvorište sirovine koje smo navezli iz okolnih pilana.
Razgovarao sam i s Hrvatskim šumama, i u Bjelovaru i u Lipiku. Njima nakon sječe, ostatak neiskorištene drvne mase sada predstavlja problem jer nije niti za industriju, niti za ogrjev. Inače, nikako ne bih htio kao sirovinu uzimati robu koja bi se na bilo koji drugi način mogla preraditi ili iskoristiti. Meni je upravo sada interesantna neiskorištena drvna masa. Ne samo zbog cijene, nego i zbog ekologije. Identična je situacija i na pilanama kojih u okolini ima puno: Lipovljani, Novska, Brestača.... Nadam se da, kada proizvodnja u potpunosti zaživi, i razvoju kooperantskih odnosa s poduzetnim ljudima ovog kraja. Očekujem da će se netko organizirati na poslovima čišćenja okoliša vodotokova, pojasa uz ceste i slično na način da odrađuje taj posao za Hrvatske vode i ceste, a odstranjeni materijal isporučuje meni. Za to je prvenstveno potrebna adekvatna mehanizacija (sjeckalica) koja će omogućiti ekonomski prihvatljiv transport do tvornice. S tržištem ne očekujemo nikakvih problema. Naša proizvodnja je prodana unaprijed. U Hrvatskoj su pelete kao gorivo nepoznate. No, vani je potražnja za njima u velikom uzlazu i ja mogu svu proizvodnju plasirati u Sloveniju i Italiju. I kod nas se pomalo pojavljuje sve više domaćinstva koje se žele grijati na pelete. No, meni je interesantnija industrija koja u inozemstvu sve više kao gorivo koristi pelete. Stoga mi u startu imamo dva pakovanja: takozvane "big bag" vreće u koje se pakuje točno tisuću kilograma i one su standardizirane za jednostavno rukovanje uz pomoć mehanizacije. Za domaćinstva ćemo pakovati pakovanja težine 15 kilograma. To su standardi koje smo usvojili iz Europske unije. Uvjeren sam da će i lipička staklana, a naročito bolnice, početi upotrebljavati pelete.
Koristiš li ti kod kuće i u svojim tvornicama pelete za grijanje?
To je ona klasična priča o kovaču i nepotkovanim konjima. U trci oko pokretanja ove tvornice nisam se stigao baviti time, ali smo u fazi naručivanja i očekujem da ćemo uskoro početi koristiti energetski izvor koji sami proizvodimo. Znam da je teško povjerovati da nisam stigao, ali samo prošlog vikenda smo sinovi i ja neprekidno radili od četvrtka ujutro do nedjelje poslijepodne. Četiri dana i tri noći nismo htjeli prekidati proizvodni proces upravo radi testiranja postrojenja.
S obzirom na veličinu investicije, na broj novootvorenih radnih mjesta i ukupnu gospodarsku aktivnost koju može ponuditi ova tvornica, kakva je bila podrška iz Grada Lipika i Županije?
Što se tiče Grada Lipika, razočaran sam. Imao sam poprilično problema oko dovođenja gradskog vodovoda. Već sam rekao da je on bio doveden do pruge, a ja sam morao provoditi ispod pruge, što je podrazumijevalo poprilično natezanja s Hrvatskim željeznicama oko izrade dokumentacije radi dobivanja suglasnosti. Osim same cijevi koju je platio Grad, sve ostalo sam financirao sam, sam sam morao "trčati" za svim tim papirima iako gradska uprava ima službu kojoj je to posao. No tamo nisu niti osjetili, niti shvatili kakva je to tvornica. Gradonačelnik je na moj poziv bio dva ili tri puta ovdje. Međutim to je bilo čisto protokolarnog karaktera, bez ikakvih konkretnih odjeka. Zvao sam i našeg saborskog zastupnika. No, on se nije niti odazvao i moram reći da mi je malo žao zbog toga. Nisu moja iskustva jedina. I drugi poduzetnici prolaze tako kada je u pitanju gradska uprava. I dalje tvrdim da i Grad Lipik i Grad Pakrac od ovoga mogu imati višestruke koristi, ne samo one materijalne koju nudi svako novo zapošljavanje, nego i one indirektne u pogledu stvaranja imidža. Trebali bi biti ponosni da tu kod nas postoji suvremena tvornica koja proizvodi provjereno upotrebljiv proizvod, proizvod koji ima budućnost i koji je izuzetno ekološki koristan. Na jednoj strani se uklanja i iskorištava nešto što je do sada bio otpad. Na drugoj strani se njegovim iskorištavanjem štede brojni drugi ograničeni prirodni energetski resursi kojih u Hrvatskoj nema dovoljno kao što je zemni plin, nafta, električna energija. Drugi bi to iskoristili za reklamu, naši jedva da znaju za to. Pelete su sada već znatno jeftiniji energetski izvor od plina, a u budućnosti će biti još jeftiniji, time i tržištu interesantniji.
Odnos Grada prema meni ilustrira najbolje priča s komunalnom naknadom. Čim sam počeo s izgradnjom pogona u Brezinama došli su računi za komunalnu naknadu mada je on tada bio još daleko od funkcije. Preko županije sam tražio prolongaciju. No, odbijen sam.
Riječ je o izvoznom projektu i ekološki obnovljivom energetskom izvoru. Dobivaš li od države kakve poticaje za takvu proizvodnju?
Osim spomenutog kredita po povoljnoj kamati od 4 posto godišnje, druge poticaje nismo koristili, bar za sada. Što će biti kada proizvodnja krene, vidjet ćemo.
Postrojenje djeluje maksimalno suvremeno, melju se ogromne količine drvene mase, a nema nikakve prašine, niti piljevine. Tko je proizvođač?
Ne mogu reći da postoji konkretan proizvođač, jer je sudjelovalo više njih. Mnogo toga smo sami sinovi i ja osmislili, dali izraditi pojedine dijelove prema našim zamislima. Mogu istaći tvrtku iz Križevaca koja mi je radila sve transportere i elevatore. Uglavnom, sve što sam mogao kupiti u Hrvatskoj, kupio sam tu, ali pojedine dijelove smo morali kupovati u Njemačkoj i drugim državama koje proizvode visoku tehnologiju.
Postoji li mogućnost proširivanja, kako fizički tako i u pogledu novih proizvoda?
Postoji i naš je cilj u konačnosti proizvoditi električnu energiju koju bi prodavali HEP-u ili nekom drugom budućem distributeru.
Kako je došlo do ideje?
Ideja stara nekoliko godina
Ideja je prisutna nekoliko godina od kada sam se s time sreo vani. O tome se najprije razgovaralo u obitelji, a u investiciju se krenulo nakon više razgovora s raznim ljudima koji bi trebali na tom području biti kompetentni, među ostalim i s Pakračanima Damirom Špančićem i Damirom Kufnerom.
Realizacija je započela lani i iskreno, mislio sam da ćemo u sadašnjoj fazi biti prošloga listopadu. No, pojavilo je puno neočekivanih problema, prvenstveno papirnate naravi koje sam morao rješavati ili "trčati" za njihovim rješenjem.
Imaš više tvrtki. Naši čitatelji znaju za tekstilnu proizvodnju u Poljani, no ne znaju da imaš tvornicu koja radi za auto-industriju u Njemačkoj i tekstilnu proizvodnju u Turskoj. Osjećaš li svjetsku ekonomsku krizu o kojoj se u posljednje vrijeme toliko govori?
Počeo sam je osjećati još prije dvije godine i odmah sam se počeo prestrojavati. Jedan od tih koraka je i pokretanje ove tvornice u Brezinama. Puno boravim u inozemstvu, pratim što se tamo događa, tako da me sadašnji trend u gospodarstvu nije niti iznenadio, niti zatekao. Meni je sada najteže s proizvodnjom koja radi za auto industriju.
Nas konkretno najviše zanimaju lokalne tvornice. Ima li poteškoća u tekstilnoj proizvodnji u Poljani i da li je tamo bilo otpuštanja?
Ne, naša tvrtka nije nikoga otpustila. Ugovaranje proizvodnje za ovu godinu je bila otežano i doći će do malog pada u odnosu na 2008. godinu. No, očekujem da će to na kraju biti ista razina.
Imaš i veliki trgovački lanac tekstilom diljem Hrvatske. Koliko je to trgovina i da li je u njima došlo do pada prometa?
Imamo oko 15 prodajnih mjesta i pad se osjeti, na hrvatskom tržištu približno oko 15-tak posto.
Ostaješ li i dalje jednako zainteresiran za onaj tekstilni dio u Poljani i ovu novu proizvodnju u Brezinama?
Naravno da ostajem. Ne samo da ono neću ugasiti nego ću se i dalje širiti. Posljednjih mjeseci smo sinovi i ja više bili posvećeni ovoj novoj tvornici. Kada ona proradi punim kapacitetom, naša pažnja će biti jednako posvećena svim proizvodnjama, ali i daljnjem širenju. Ovdje smo uspjeli zahvaljujući našoj upornosti, ali i dobroj organizaciji i pomoći dijela zaposlenika koji su priskočili u pomoć oko pokretanja proizvodnje u Brezinama.
Zašto si izabrao Brezine, a ne primjerice lipičku poduzetničku zonu?
Brezine su odlična lokacija, ali izbor je obavljen i zbog činjenice da je to naše. Htio sam dokazati da je proizvodnja u Brezinama moguća. No, ono što je manje poznato, u Brezinama je nekada bila poznata čađara u kojoj je radio moj pradjed.
"Gamauf" d.o.o. je obiteljska tvrtka u kojoj osim tebe radi i supruga, te oba sina: Saša koji je diplomirani ekonomista i Roman koji je diplomirani inžinjer elektrotehnike. Preuzimaju li sinovi pomalo tvrtku?
Sinovi su jako zainteresirani i za to ih pripremam još od njihove osnovne škole. Tijekom cijelog školovanja oni su pokazivali veliku zainteresiranost za rad u obiteljskoj tvrci. Zato moraju raditi znatno više od svojih vršnjaka. Naša obiteljska financijska situacija ne traži toliki rad. No nije to lakomost. U gospodarstvu ne možeš stajati na mjestu. Ako se ne širiš, ne usavršavaš, ne napreduješ - propadaš. Trećeg puta nema.
Koliko sada imaš zaposlenih?
U Hrvatskoj oko 150, vani još oko 350.
Isplaćuješ li plaće redovito?
Nikada otkada postojim plaća nije zakasnila. Isto tako kod mene nikada nitko nije radio neprijavljen.
Obilaze li te inspekcije?
Jako, već su se oni privikli na mene i ja na njih. Oni znaju da sam jako oštar pa se tako i ponašaju. Radi ulaganja u Brezinama lani sam imao puno povrata PDV-a i odmah su došli.
Cijela obitelj i dalje živi u Poljani?
Ljudi zavide
Da, stariji sin je oženjen i ima dvoje djece. Mlađi je s nama. Sinovi se još nisu odlučili hoće li kuće graditi u Poljani, Kutini, Lipiku ili negdje drugdje. Nismo imali vremena oko toga razgovarati.
Ako kaže da će početi graditi sutra, problema nema. No, očito mu je ovako dobro jer koristi neke pogodnosti.
Zavide li ti ljudi?
Jako.
Je su li zločesti?
Pa... jesu.
I kako to doživljavaš?
Navikao sam se. Bio sam privatnik i prije rata. Imao sam elektrotehnički servis i puno automobila i koječega drugog. Naravno da je to izazivalo podozrenje. Tako je i sada kada ja vozim BMV 7, a neki nemaju niti bicikli. Naravno da takva situacija izaziva zavist. No, kažem, navikao sam se i to mi nije neki poseban problem. Rođen sam u Poljani i volim to selo i voljet ću ga bez obzira na zlobu i mržnju koja je vidljivi i po količini provala koje me pogađaju.
Koliko imaš godina?
Pedeset i.....malo.
Imaš li namjeru još dugo raditi?
Meni je to u krvi i lani nisam bio niti dana na godišnjem odmoru, jedino ja u tvrtki. Strašno sam uporan, obećao sam si da ću to napraviti i nisam htio popustiti. Prošli vikend nisam spavao tri noći, noćas šest sati i osjećam se odmorno jer smo uspješno odradili to što smo planirali. To me nosi. Mada sve više i više puštam sinove da rade.
S obzirom da je na ovom području malo gospodarstvenika, a još je manje onih koji imaju novaca, dolaze li molbe raznih klubova i udruga za pomoć?
Da, redovito pristižu. Pomažemo puno. No od ove godine mijenjamo pristup. Više nećemo udovoljavati gotovo svakoj molbi s petsto ili tisuću kuna nego ćemo pomoći uspješne projekte s većim iznosima.
Što bi još htio istaći na kraju ovog razgovora?
Mržnji i zlobi nema mjesta. Pakrac i Lipik, njihovi ljudi trebaju se ujediniti oko projekata i možemo biti slični Varaždinu. Od Varaždina bi mogli puno naučiti, ali i od Nove Gradiške. Bez privrede nema napretka. Svi se guraju u politiku, a mnogima tamo nije mjesto, nemaju rezultate, nemaju ugled, ništa nisu stvorili. Dokaza za to je bezbroj, od ovoga što se događa u pakračkoj bolnici, gubitka suda i slično. Birati trebamo ljude koji imaju osjećaja za privredu, koji neće dozvoliti da u Pakracu gotovo ostanemo bez banke. Žao mi je što i Pakrac i Lipik stagniraju. Mi više nemamo drvnu industriju, nemamo tekstilnu industriju. Ja to smijem reći jer sam ja upravo te dvije grane digao. To svatko može doći vidjeti.