Najstariji opis utvrde, potječe od osmanskog putopisca Evlije Čelebija, koji je proputovao rubnim dijelovima Osmanskoga Carstva sredinom 17. stoljeća. O pakračkom gradu napisao je: „To je divna utvrda na obali rijeke Pakre na prostranom brijegu obraslom u zelenilu. Osnovica mu je četverougaonik, a sagrađen je od tvrdog materijala tako čvrsto kao da ga je gradio Šeddad (lik iz islamske mitologije koji se proslavio gradnjom raskošne palače). Oko grada nalazi se opkop sazidan od kamena škriljca. Pred gradskom kapijom ima viseći most na lančani čekrk (koloturu). Na kraju mosta nalazi se jedan londža-čardak (kula stražara), a u unutrašnjosti tvrđave sirotinjske kuće koje su pokrivene daskom.
Nacrt utvrde nastao je tijekom katastarskih izmjera grada provedenih 1864 godine i bio je jedini mogući pokazatelj veličine srednjovjekovne utvrde. Na osnovi toga tlocrta izrađene su sve vizije izgleda pakračke utvrde.
Ova izmjera ujedno je bila jedini pokazatelj kako je osmanski putopisac neznatno pogriješio, budući da je utvrda oblikom bila bliže peterokutu. Tijek vremena toliko je devastirao utvrdu da se tek prema nekolicini razglednica nastalih krajem 19. i početkom 20. stoljeća i uz dosta mašte mogao rekonstruirati njen izgled. No, nakon izdavanja tajnih vojnih karata Habsburške Monarhije odnedavna je moguće riješiti neke dvojbe.
Usporednim istraživanjima razvoja fortifikacijske arhitekture u Europi te postojećeg fotografskog materijala pakračkoga grada stručnjaci su utvrdili vrijeme izgradnje grada. Kako se utvrda odlikovala snažnim bedemom ojačanim visokim okruglim kulama specifičnima za utvrde građene pod utjecajem istoka u 12. stoljeću, smatra se da je pakrački stari grad izgrađen u to vrijeme. Istu postavku naveo je i F. W. von Taube, ali jednostavno do sada nije uzimana u obzir. Suvremena istraživanja potvrđuju broj kula pakračkoga grada (sedam + jedan) koji navode putopisci, te pretpostavljaju kako je branič-kula u unutrašnjosti utvrde izgrađena nešto ranije, jer kasnije je imala sporedan položaj unutar utvrde. Smatra se da je kula bila promjera 30 metara, dok je opkop širine 8 i dubine 3 metra napajan posebnim kanalima.
Krhotine povijesti Pakraca, Vijoleta Herman Kaurić